Trag

Uzalud je pokret, čak i riječi.
Karte su podjeljene, igra je krenula.
Od plavog oka ne može niko da me liječi,
Iako trepavicom samo si trenula.

Gdje si nestala? Vidim ti trag.
Pratiću ga sve do ispod sunca.
Kažeš da bio sam ti malo drag?
Možda to moja uobrazilja bunca.

Ova noć me ubija, polako smori.
Tebe gasim, paleći šibicom vatru.
Nestaješ, dok plamen jako gori,
Gorim, ponavljajući poznatu mantru.

Gorim.....

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic