Osjećaš li cijelim
tijelom da je noć?
Da neka paučina lice
ti plete?
Mnoge će riječi biti
oštre, klete!
Samo što sam stigao, a moram poć.
U snu igramo magični tango,
Neka nam se sklope u grč prsti.
Da li si žena!? Kojoj pripadaš vrsti?
Iz glave, malo sam te odagno.
Blijeda sjeta viri iz glupog kajanja,
Nikako da se vrijeme primiri, smiri.
Duša se ko unutrašnja guma
širi.
Gorim od ovog, produženog trajanja.
Jesi li to ti danas malo čedna?
Da li kupuješ noć, dok dan ti ode?
Vrat ti krvari, jer očnjak ga bode!
U grčevitom zagrljaju, bila si jedna!
Jesi li to ti danas malo čedna...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic
Нема коментара:
Постави коментар