Samo polako, pješke

Ne spominji  promašaje,
Ne sabiraj mi greške.
Moja nesavršenost traje, 
Jer kroz život idem pješke.

Prošlost  se  ničim ne briše,
Bol samo jača sa uvredama. 
Dok opraštaš, ima te sve više, 
Dok sjenka krivice nestaje sama. 

Novi dan stiže netaknut greškom, 
Potpunom svježinom odbija juče. 
I tvoj oprost kao odlukom teškom, 
Sa mojim kajanjem u grudima puče. 

Živimo život po lošoj navici. 
Prolaze dani dok sabiramo greške. 
Na svakom stepeniku smo u panici, 
Da li potrčati ili nastaviti polako, pješke...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Magični tango

Osjećaš  li cijelim tijelom da je noć?

Da neka paučina  lice ti plete?

Mnoge će riječi biti oštre, klete!

Samo što sam stigao, a moram poć.

U snu  igramo magični tango,

Neka nam se sklope u grč prsti.

Da li si žena!? Kojoj pripadaš vrsti?

Iz glave, malo sam te odagno.

Blijeda sjeta viri iz glupog kajanja,

Nikako da se vrijeme primiri, smiri.

Duša se ko unutrašnja guma širi.

Gorim od ovog, produženog trajanja.

Jesi li to ti danas malo čedna?

Da li kupuješ noć, dok dan ti ode?

Vrat ti krvari, jer  očnjak ga bode!

U grčevitom zagrljaju, bila si jedna!

Jesi li to ti danas  malo čedna...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic