Ne spominji promašaje,
Ne sabiraj mi greške.
Moja nesavršenost traje,
Jer kroz život idem pješke.
Prošlost se ničim ne briše,
Bol samo jača sa uvredama.
Dok opraštaš, ima te sve više,
Dok sjenka krivice nestaje sama.
Novi dan stiže netaknut greškom,
Potpunom svježinom odbija juče.
I tvoj oprost kao odlukom teškom,
Sa mojim kajanjem u grudima puče.
Živimo život po lošoj navici.
Prolaze dani dok sabiramo greške.
Na svakom stepeniku smo u panici,
Da li potrčati ili nastaviti polako, pješke...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар