уторак, 3. март 2020.

Momenti





Momenti, da,
život je niz trenutaka,
pusti ih neka prolaze.

Molim te, 

ne zatvaraj oči,
brine me tvoj strah,

Jer ja nemam hrabrosti

da se bojim.
Momenti, da, 
živim samo u njima.

Nesposoban sam da uđem

u dane i godine.

Usijani kamen

sa opustjelih trgova,
peče turoban izraz lica,
praveći vrisak neizbježnim.

Momenti, da,

ledene kapi sa krovova.

Neispunjena obećanja

samom sebi.
Vještačke obrve
iznad ugaslog pogleda.

Vrijeme je da ovaj trenutak

samo pustim...

Dopisnik iz Džepova Sova:
Branislav Makljenović:


Нема коментара:

Постави коментар