Momenti, da,
život je niz trenutaka,
pusti ih neka prolaze.
Molim te,
ne zatvaraj oči,
brine me tvoj strah,
Jer ja nemam hrabrosti
da se bojim.
Momenti, da,
živim samo u njima.
Nesposoban sam da uđem
u dane i godine.
Usijani kamen
sa opustjelih trgova,
peče turoban izraz lica,
praveći vrisak neizbježnim.
Momenti, da,
ledene kapi sa krovova.
Neispunjena obećanja
samom sebi.
Vještačke obrve
iznad ugaslog pogleda.
Vrijeme je da ovaj trenutak
samo pustim...
Dopisnik iz Džepova Sova:
Branislav Makljenović:
Нема коментара:
Постави коментар