Kad me dodirneš krajevima kose,
Pratim tu liniju što pokriva rame.
Očima posutim sa par kapi rose,
Upijam prizor, ženu koja zna me.
Sjene su tu, stežu me i dave,
Šire se negdje iza znojnih leđa.
Tvoji uvojci još uvjek se plave,
Ispod uha je nedotaknuta međa.
Šire se negdje iza znojnih leđa.
Tvoji uvojci još uvjek se plave,
Ispod uha je nedotaknuta međa.
Sa ramena bljesak vrele kože,
Znam da te u misli donio vrag.
U tornadu ljepote sam, o bože!
Vulkanskog grotla preskočio prag.
Znam da te u misli donio vrag.
U tornadu ljepote sam, o bože!
Vulkanskog grotla preskočio prag.
Nebo cijepaju moćne sile vatre,
Bijesnilom ti oči prskaju u sjaj.
Divlje riječi urlam poput neke mantre,
Na granici sa paklom, postaješ moj raj!
U misli mi te donio vrag...
Bijesnilom ti oči prskaju u sjaj.
Divlje riječi urlam poput neke mantre,
Na granici sa paklom, postaješ moj raj!
U misli mi te donio vrag...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар