Kratak zimski dan
Pojedoh sve do duboke noćiHladan vazduh liže treperava ulična svijetla
Glasna psovka zvoni klizavom ulicom
Na pola spuštena roletna
Skriva obrise visokih zgrada
Pogled na ulicu
Mi vraća zabludjele misli
Oči raširene
Oči zatvorene
U glavi odzvanja surova tišina
Okrenuh se
I zagledah u tamu sobe
U prisne stvari pokrivene mrakom
U mekane jastuke
Tvrdokorne praznine
Uokvirene naborima lelujavih sjenki
Gledam u mrak
Čujem mrak
Duboko je u meni
Provlači svoje pipke
Kroz zadebljale vene
Lažem da ništa ne osjećam
Navlačeći iskeženi osmjeh
Prevlačeći prstima po vratima
Zaključanog krvotoka
Pišite mi u komentarima kako vam se čini...
Pratite blog za još pesama i priča...
Нема коментара:
Постави коментар