Ko smo to mi

Ko smo to mi

U ovom svijetu rutine

Beznadežni pokušaj ljudi
Luzeri, džepova punih laži

Niko nije saznao tajnu
Kako oči ostaju budne
Dok mrtvački san lijepi kapke

Niko nije ušao u priču
Nesvjestan otrovnog taloga
Leleka što glača oštre stijene

Niko nije razum stavio na štit
I krenuo niz sunovrat

Sve se skupilo u jedan dah
Iz umornih, asmatičnih pluća
Škripavi uzdah, od kojeg više boli
Zakucani osjećaj beznađa
Nego kašljucavo cijepanje života

Niko ne zna prići stazom
Usječenim putem do srca
Koje jedva uspjeva da odsvira
Svoj poslednji aritmični ples
U totalnom mraku,
što miriše na katran i perje lešinara

Ko smo to mi
Skupljeni u krda
Sa izraslim rogovima na glavi

Rasli u izubilju prokletstva
U vječitom nedostatku hrabrosti

Nikad puštajući krv da proključa
I otvori vene, koji ničemu ne služe
Osim laganog umiranja

Ko smo to mi... 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović