Ukras ništavilu

Možda je jutro

Ili je veče

Mrska bol tišti
Ispod zakrpe od laži

Jauk iznenadne tuge
Brzo lupanje srca

Na blijedom čelu
Graške hladnog znoja

Gadan ukus u ustima
Očaj pulsira u ušima

Bijelina i svijetlost izazivaju mržnju
Laž je izmešana svuda

Ništa ne razumijem ali opraštam
Ozbiljnog izraza lica
Mada mi se duša cereka
Sasvim nepristojno, bučno

Strah se usijao
Negdje iza očiju
Ispod zatvorenih kapaka
Dok trepavice cijede
Nekoliko ljutitih kapi

Biti dobar u ulozi lošeg
Prekinuti ćutanje režanjem
Ništa nije lakše

Strah tjera neminovnost
Dok bol umorno drijema
Otkinut od štita prošlosti
Od nemilosrdne odsutnosti
Dadato kao ukras ništavilu

Zadah razočarenja lebdi
U besmislenom krugu
U kojem ruke tjeraju od sebe
Čudnovate leteće misli

Narasta vrijeme samoće

Slike se vežu u niz
Stvarajući ubedljivu varku
Koju ni sumnja nije prepoznala...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović