Ožiljci

 

Danas je sve drugačije

I ova oluja

Što bjesni iz očiju

I glas kojim klikćeš

Kao jastreb u lovu

I eho koji se odbija

Od dubokog klanca

Zvanog život

Skroz je drugačije

Pred tim rešetkastim vratima

Dok stojiš i čekaš

Da vrijeme protekne

Mokro, pokvašeno suzama

Bez imalo pomoći

Osim tog nataloženog jada

Koji te tjera da vičeš

Da dozivaš

Dok srce puca

U tišini

Samo

Ostavljeno na nečijem pragu

Zgaženo

Modro

Golo

Niko se ne odaziva

Ali, već si navikla

Već si stijena

Sa mnogo odrona

Mnogo udaraca groma

Ožiljci su kao tetovaže

Precizno odmjerene slike

Poređane bez nekog reda

Jedini smisao si ti

Sama, ukočena

Postojana u naraslom bolu

Jedini ključar sopstenog pakla

Jedini vrtlar sopstvenog raja

 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović