Dok me sjena sustizala
Skakao
Jurio
Lutao
Ali ne
Sjena je tu
Na samom potiljku
Više ne bježim
Nego je vučem
Zakačenu u sebi
Kao slomljeni spokoj
Potisnuta čežnja
Drhtava ruka
Dok traži izlaz
Kroz blindirana vrata
Dobro čuvanih glava
U akciji držanja
Usoljenog jezika za zubima
Jedan je pao
Jedan je ostao
Jedan je pobjegao
A duga povorka
Prelazi u beskrajni niz
Lepršaju sjene
Gone me dok gubim dah
Nokti na ramenu
Jurim
Cerekam se
Urlam
Šapućem sa vjetrom u rukavu
Slušajući mahniti topot prošlosti...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар