U običnoj sobi, sa četiri zida

Nadnesen nad svojim likom

Prošetam po brazdama dubokih bora

Po kojim  blaga svijetlost laje na mrak

U nestvarnom vrtlogu uzburkanih boja

U običnoj sobi, sa četiri zida

To nepoznato stanje dolazi brzo

I sve drugo za tren isčezava

Bez ikakve obaveze da objasni

Da li je ovo stvarno postojanje

Ili oblik neobjašnjive sile

Koja neumoljivo steže

Čak i kapke iznad uplašenih očiju

Trenutak slutnje nedoglednosti

Bludni užitak gaženja

Po žitkom blatu uspomena

Komadiću jednog bistrog jutra

Jednog tračka svijetla

U mraku ugašene prošlosti

Sklupčane na ruševinama

Strastvene ideje, ublažene

Dekorom svakodnevne predstave

U kojoj stvari mijenjaju boju

Zarobljene u neke prozračne oblike

Krhke i prolazne, ali spasonosne

Koje bezličnosti daju bolno prefinjenu formu 

Dopisnik iz Džepova Snova;

Branislav Makljenović