Ime ovog vremena

Stavih ruku u džep

Bio je pun zvijezda

U grlu mi je krik
U oku blijesak
U nosu miris drveća

Otvorih vrata
Ali tamo nema ničega

Budi miran
Soba je mračna

Ne vide se prvi redovi
Stepenica što dopiru do mjeseca

Ne vidi se ni ožiljak od ujeda
Tek probuđene zvijeri
Ostavljen na desnoj ruci
Da čeka neke bolje dane

Nikad više neću tako jako ćutati
Hodati po žici
Držeći  isplažen jezik
Koji se lijepi za stomak
Kao uštogljena kravata

Sjajne slike odlaze negdje
Skidam sa lica ukočen osmjeh

Večeras  sve sjenke igraju na travi
Kroz rešetke se nazire jutro
Koje tako sporo nadolazi

Teško je hrvanje dana i noći
Žica se njiše kao klatno

U cik zore ću ugasiti svijeću
Jer nisam našao ime
Zapisano  na crnom prozoru

Ime ovog vremena
Koje prosto ne mogu podnijeti

Teret koji mi nadjačava snagu

Dok se teškim korakom
Penjem uz stepenice
Prosipajući zvijezde
Iz džepova umirućih snova... 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović