Nema ničeg iza

Ljut sam na sebe

Pustih te da lutaš
Kroz već nabrekle vene

Da često zastaneš
I zasječeš, da zaboli
Da malo procuri

Ne okrećeš se
Jer nema ničeg iza

Sve je smješteno ispred
Tvog sanjarskog pogleda
Čekajući da brzo postane ništa

Sve si potjerala kao hajka
Na otuđene krvoloke

Potpuno si me  pripitomila
Puštajući da podivljam
Da zaurlam prastari zov

Ljut sam na sebe

Zaboravih zbog čega

Ali još se zrakom prolama
Želja da viknem

Ljut sam na sebe... 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović