Kratak odsjaj sunca odskače od rijeke
Druga obala mami visokom topolom
Duboko u meni pitanja se množe
Ali slutim da odgovora nema
Dok se u nedogled proteže
Ovaj rastegljiv trenutak
U kojem se hrvu tanki kraci magle
Sa umornim i blijedim, bezvoljnim suncem
Izgubljen i pronađen stotinu puta
Zaleđen osmijeh lebdi iznad brade
U vodenom ogledalu je odraz nesporazuma
Stvarnost zna kako se ćuti
Zaborav ne vrijedi ništa
Znam šta sam i ko sam
Iluzija života navire
Kao hladni prsti preko čela
Istina je podmukla, za ne?
Odlučnim koracima korača
Ka mjestu gdje će neminovno stati
Nema straha, dok oštrica siječe
Odumrla očekivanja
Nema straha, nema čekanja
Sve se skupilo u ovo jedino, sada...
.
Dopisnik iz Džepova Snova
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар