Sam sam i hladno je
Prekriven teškom prašinom umora
Beznadežno ispod sivila oblaka
Dan mi je bez kraja i početka
Časovnik lomi kazaljke
Zagušljivo ništa se vrti u krug
Sa rukama u džepovima
Čekam da se pojavi noć
Da se zabijele zavjese na crnom prozoru
Da ružnu priču ukrasim sjenama
Neka neznana lica da prepoznam
Neku dobru vijest da obučem u smjeh
Jedan trenutak da pomnožim sa beskrajem
Nabusito i mrko zabijam pogled
U jednu jedinu tačku na ogoljenom zidu
Opčinjen i težak, oči u oči sa dvoličnošću
Umrtvljen i dovoljan samom sebi
Češem se grubim, okorjelim lažima
Pusto je i prazno...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар