Visim kao promjena
Pitaš me gdje idem
Šta tražim
Šta gubim
Opsjednutost
Spokoj
Teturaju mi misli
Kroz večernju maglu
Visoko na brdu smije se mjesec
Nešto sam ti htio reći
Nešto nije u redu
Razbojnik sam
Prvi znak ludila
Istetovirana ruža
Na spuštenim kapcima
Okačen o vazduh
A jedva da dišem
Skidam slojeve besmislice
I bacam ih duboko
Kao koru od banane
Bježim odnekud
Gdje nisam ni bio
Nosim sva pisma
Davno napisana nikome
U prošivenom džepu
Nepotrebnih sjećanja
Pisma adresirana
Na kanjon duhova
Zadnja pošta
Daljine
Planine
Izgužvana plava haljina
I prokleta sjećanja
Sa namrštenog lica
Čovjeka koji putuje
U jednom smjeru
Slušajući opominjući glas
Neke rijetke ptice
Jako stežući pisma
Upućena nikome
Dovoljna sama sebi
Napisana iznad litice
Dubokog kanjona duhova
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар