Ulice su plivale
U gradu vedrog jutra
Na trgu golubovi i spomenici
Junaci običnog života prolaze
Koridorom sa ožiljcima
Potpunog bankrota vrline
Tužnog susretanja svijesti
U lijepom jutru
Ukrašenim finim bijelim oblacima
Kao providnom zavjesom
Pred licima ravnodušnih crta
Zategnute kože
Podignutih ruku u visini grudi
Spuštenog pogleda, u visini koljena
U dobinu ambisa
Iskopanog odmah po rođenju
Iskrivljena slika svijeta
Putuje brzinom jakog udarca
Odjek se vrti u vrtlogu ničega
Prave karte su izvučene
Dok očajnički pokušavam
Da saznam, koja je to igra...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар