уторак, 10. јануар 2023.

Dječak od slame






Dok svlačim košulju
 osjetljivosti
Svijet se ravnodušno baškari
 u močvari bezosjećajnosti

Izbledjele farmerke nude mi 
džepove rukama
Na zidnom satu je
 pola pet.
Vrijeme je da se okrenem
 suncu

Direktan put do svijetlosti 
užareno bliješti
Iznad nekih mjesta 
koja bih volio ponovo vidjeti

Malo je ljudi koje dobro poznajem
Otuđenik sam iz pećinskih ćelija
 i nikad na vezi

Snovi mi dolaze u fokusu
 između dvije stone lampe
Ne dajući predjelima
 neke stroge ljepote
Da se prepuste blijedilu
 i nestanu, isčile

Neko stvorenje 
skriveno duboko u meni
Nikako da izađe napolje
 i zbaci me sa ravnoteže 
Skidajući prašinu sa srca

Jednom ću obići sva ta 
skrivena mjesta
Dobro čuvana od
 najezde znatiželje

Mjesta koja me 
plaše i privlače

Tamo gdje sam
 dječak od slame

Čežnjiv za neprekidnim 
lutanjem

Sašiven od 
izdržljivog platna
Ojačanog tragičnim 
smislom za lijepo

Jednom ću plavo 
zaštiti od drugih
Jer mi u glavi izaziva
 kraljevski osjećaj

Koji silazi do usta
 u obliku dugačkog
spiska riječi
 pretvorenih u fini šapat glasova
 koje samo ja mogu da čujem

U svijetu koji sam 
samo sebi stvorio
Svijetu punom 
čarobnjaka
U koji pokušavam 
da se vratim

Putem prekrivenim
 nemilosrdnim plaštom vremena... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Нема коментара:

Постави коментар