Poznata pesma sa radija.
Rolingstonsi-Miss You.
Terapija za umorne uši.
Za sva vremena.
Na trenutak spustih olovku, podižući glavu, kao kad pas oseti nekog poznatog u daljini.
Nedostaješ mi.
Predpostavljam da lažem sebe.
Proganjaš me, uporno gledajući u snove.
Stišavaju se glasovi ulice, dok Džeger jauče-Miss You.
Da. Tako nešto potakne tu tananu nit, za koju misliš da je odavno pukla i zakopana.
Ali, ne.
Samo spava i odaziva se na glasove koji bude vibracije života, utonulog u gusto lišće svakodnevnog odumiranja.
Avgust se polako bliži kraju, spržen vrelinom.
Kao da jedva čeka da prepusti dizgine septembru i na miru utone u brzi zaborav.
Prepuštam se tom talasu bez pogovora.
Volim septembar. Njegov način da najavi jesen.
Miris jeseni.
Miris života.
Miss You...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар