Приказивање постова са ознаком nit. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком nit. Прикажи све постове

четвртак, 20. новембар 2025.

Koga je briga






Sve se skupilo

U šaku bezvrednih želja


U jednu tananu nit

Prvoklasnog propadanja


Moglo je to puno bolje

Ali  koga je briga


Dok se sunce bori

Sa ledenim crnim rupama


Sam na ledini

Na ivici tame


Tamo gde nema nikoga

Da me prepozna


Nema nikoga da zna

Odakle sam došao

I šta mi je cilj


Ne vredi se savijati

Vetar zna kako

Zaobići usijanu glavu


Moglo je biti bolje

Ali prosto nije


Pa neka sve teče

U jedno usko korito

Usplahirene reke


Koja će pojesti

Uzdignute litice

Umišljenog klanca


Koga je briga...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

понедељак, 15. септембар 2025.

Tanana nit




Poznata pesma sa radija. 

Rolingstonsi-Miss You.

Terapija za umorne uši.

Za sva vremena.

Na trenutak spustih olovku, podižući glavu, kao kad pas oseti nekog poznatog u daljini.

Nedostaješ mi.

Predpostavljam da lažem sebe.

Proganjaš me, uporno gledajući u snove.

Stišavaju se glasovi ulice, dok Džeger jauče-Miss You.

Da. Tako  nešto potakne tu tananu nit, za koju misliš da je odavno pukla i zakopana.

Ali, ne.

Samo spava i odaziva se na glasove koji bude vibracije života, utonulog u gusto lišće svakodnevnog odumiranja.

Avgust se polako bliži kraju, spržen vrelinom.

Kao da jedva čeka da prepusti dizgine septembru i na miru utone u brzi zaborav.

Prepuštam se tom talasu bez pogovora.

Volim septembar. Njegov način da najavi jesen.

Miris jeseni.

Miris života.

Miss You...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

понедељак, 6. новембар 2017.

Retrovizor




Tek probuđeno sunce,

Sjuri se niz jedan uglačan oluk,

Pravo u oči sivoj mački,

Dok je protezala pospano tijelo.



Jedan zrak se prebacio,

Preko limenog, hladnog krova,

Cijepajući jutro na dva dijela,

I čineći da noć postane otpadak.



Zlatna nit jedva proviri lagano,

Pa preko krova naglo pade u bezdan,

Jednog odvoda sa rešetkama,

Grčevito se držeći za parče stakla.



Zanijemila od previše svjetlosti,

Vrana je bijesno ispustila orah,

Gledajući sa elektro vodova,

Kako se asfalt ubrzano približava.



Niz strminu pokvašene ulice,

Klizi stari i reumatični Reno 4,

Na čijem lijevom retrovizoru,

Sunce i žena popravljaju frizuru.



Jutro se otelo od noći...



Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović