
To je bilo davno
Neka priča od juče
Kada je jesen
Puštala mamce
Prskajući oči
Umirućim bojama
Ćutao sam
Sa obešenom slikom
Dok se zid
Pravio nevešt
Tiho se prikradao mrak
Osvajajući poslednji
Bunker svetlosti
Dan se povlačio
Kratkih pantalona
Nepoznato uzbuđenje
Lomi mi nedoumicu
Unezverena gomila misli
Bukti kao na lomači
Jak grč u grudima
Rasušen jezik
Iza zuba
Gluve reči odzvanjaju
Ispod čekića
Noć se već uveliko
Gizdavo šepuri
Odbijam napade
Tupim oružjem
Svestan neminovnog poraza
Tik iza ponoći
Umorna ptica poleće...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар