Okvir dobija boju

Ako sad povjerujem da si tu,
Dok nebo pretače iz bijelog plavu.
Protegnuće se i mrgudni oblaci,
I postaviti oreol iznad ledenog osmjeha.

Žena u tebi nosi gomilu tame,
Probijajući se kroz svjetla grada.
Osjećaš kako ti se mrak lijepi,
Po prstima vlažnim od straha.

Sjedim sa zaključanom šifrom.
Magla se širi po nevidljivom putu.
Oblaci poprimaju formu zavjese.
Svitanje nadolazi u stidljivim trakama.

Okvir dobija boju...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Sve je danas čisto

Miriše tamjan kroz hodnik i sobe,

Kućom odzvanja utišali mir.

U krilu skrštene, su ruke obe,

U očima svetluca providan vir.

Na zidu je odavno ikona sveca,

Nikole svetog, čudotvorca moćnog.

Dok ruka se krsti, koleno mi kleca,

Sve nevidljivo beži iz okrilja noćnog.

Na stolu je kolač ,ukrašen žitom,

Upaljenom svećom igra plamen zlata.

Dušom se širi uzdah, radostan i pitom,

Sve je danas čisto, bez imalo blata.

I gosti se čuju, dolaze pred vrata,

Otvara domaćin, osmehom sav blista.

Podne se javlja sa zidnoga sata,

Domaćica služi dar od boga čista.

Razgovor se veze, a smeh je glasan,

Grlo se kvasi natočenim vinom.

Zalogaj posan, klizi kao masan,

Hleb je od žita samlevenog mlinom.

Pogledom tražim oči dobrog sveca,

I moje su obrve ko njegove, bele.

Srce kreće da lupa, ubrzano štreca,

Stadoše mi oči u njegove, cele.

Usamljena zvezda sa severa viri,

Još pomalo u mene zagleda i mari.

Odavno se krv sa venama miri,

Još morima plove štićeni  mornari.

Sve je danas čisto...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović