Neko me gađa kamenjem!
Neko me udara trnatom riječi.
Niko o meni ne zna ništa.
Niko od mene još ne bježi.
Još volim svoj mali život.
Mnogi mi ga kidaju kandžama.
Ne razumiju ga ogoljenog.
Od hladnog kamena me zidaju!
Još volim samo život,
Razgrađujem u sebi obor za krvoločne zvijeri!
Sve su se razbježale po ukletim šumama,
Odnijevši među zubima debele užase!
Naviru pitanja, narasta ilizija kao cepelin!
Sa očiju umivam debeli sloj tame.
Koraci tjeraju noge u saplitanje,
Ispod razjarenog stampeda, zgažen sam prvi...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар