Приказивање постова са ознаком cepelin. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком cepelin. Прикажи све постове

четвртак, 4. децембар 2025.

Zlatna medalja za ništavilo




Juče, danas, sutra. Mijenjaju se dani po ustaljenom redu.

Imaju svoj punjač sa produžnim kablom.

Već sa dvadeset procenata tjeraju po svome, ne obazirući se na potrebu punjenja do vrha.

Ruku na srce, rijetki su tako napunjeni.

Kada se ipak slože, nastupa žurka od života.

Rasprskavajuća svijetlost oblaže svaki tren, dok se časovi pretvaraju u fascinantne slike raspomamljenih boja.

Kuda sa tim danima? Šta sa tim satima?

Vrijedi se prepustiti tim kanalima neizdrživog i nezadrživog, ispuštajući iz sebe sve vaistinu nakupljeno.

Teškom mukom skupljeno na gomilu, duboko prodiru ugašeni pogledi.

Pohlepa struji kroz visoke dimnjake.

Svijet se ubrzano širi u velikom balonu, čiji su dijelovi izlizani, prijeteći da pukne.

Kao ogroman Cepelin, kojeg usisa orbita ili neka crna rupa.

Bijeg od stvarnosti.

Okretanje glave.

Zabijanje u pijesak.

To su usavršene olimpijske discipline.

Zlatna medalja za ništavilo...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...


среда, 3. фебруар 2021.

Zid od hladnog kamena

 












Neko me gađa kamenjem!
Neko me udara trnatom riječi.
Niko o meni ne zna ništa.
Niko od mene još ne bježi.
Još volim svoj mali život.
Mnogi mi ga kidaju kandžama.
Ne razumiju ga ogoljenog.
Od hladnog kamena me zidaju!
Još volim samo život,
Razgrađujem u sebi obor za krvoločne zvijeri!
Sve su se razbježale po ukletim šumama,
Odnijevši među zubima debele užase!
Naviru pitanja, narasta ilizija kao cepelin!
Sa očiju umivam debeli sloj tame.
Koraci tjeraju noge u saplitanje,
Ispod razjarenog stampeda, zgažen sam prvi...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović