Nizovi glava

U osvjetljenim prozorima se naziru

Nizovi glava, stisnutih jedna uz drugu

Umnoženi beskraj istih profila

Džinovsko tijelo bez kičme

Priviđenje praznog pogleda

U mrtvilu svijetlosti noćne lampe

Iznervirano uho prati raznovrsne zvuke

Nerazumljivog sklopa nadolazećeg ništavila

Prolazim kroz maglu nagovještaja

Tvrdokornog nagađanja rađanja dana

Obnevidio i otupio od čekanja

Smjestih se u prvu klupu

Dok se mrak kočoperio po parku

Dnevna svjetlost će doći uz pratnju

Moćno nabildovanog obezbeđenja

Sabijajući u obor sve pobunjene

Koji su zastali na blatnjavom putu

Praveći od velikog događaja

Potpuno beznačajnu sitnicu

Koja ničim ne dodiruje

Ogromnu većinu čovječanstva

Skupljenu u nezavisnost

Odavno iskopanog groblja

Okruženog ćutanjem

Tek stasale manjine

Kroz polumrak se naziru

Dugački nizovi glava...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Zid od hladnog kamena

 

Neko me gađa kamenjem!

Neko me udara trnatom riječi.

Niko o meni ne zna ništa.

Niko od mene još ne bježi.

Još volim svoj mali život.

Mnogi mi ga kidaju kandžama.

Ne razumiju ga ogoljenog.

Od hladnog kamena me zidaju!

Još volim samo život,

Razgrađujem u sebi obor za krvoločne zvijeri!

Sve su se razbježale po ukletim šumama,

Odnijevši među zubima debele užase!

Naviru pitanja, narasta ilizija kao cepelin!

Sa očiju umivam debeli sloj tame.

Koraci tjeraju noge u saplitanje,

Ispod razjarenog stampeda, zgažen sam prvi...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović