U
sred duboke tišine
Naleti
snažan vjetar
I
zadrhta zemlja pod nogama
Uskovitla
se vreo vazduh
Po
krošnjama drveća
Pa
lišće započe bjesomučni ples
Koji
je ličio na aplauz
Mnogobrojnih,
suvih dlanova
Ili
na šuštanje haljina
U
Bečkom ili nekom drugom dvoru
Na
prijemu kod nadvojvotkinje
Marije Tereze
Gdje
je sve uzavrelo od strasti
Dok
je sa ogromnog trema
Stizala
buka i nervozni prasak
Uskovitlanog
vjetra
Nalik
na jato velikih ptica
Koje
bježe pod navalom
Ljetnjeg
pomamljenog vihora
I
sve kao da je puklo
Okupiralo
nebo i vazduh
Odjednom je zavladala duboka tišina
Kao
oda veličanstvenom pražnjenju
Nebo
je dobilo boju olova
A
čovjek sjaj u očima
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар