Prelivena suncem, ulica leži,
Prolaze asfaltom metalne bube.
U njima su mnogi što gube,
Sa njima je i neko ko bježi.
Semafor daje još malo blijeska,
Crveno boji upečatljivu sliku.
Zaustavlja prolaz nervoznom liku,
Dok neko izlazi i vratima treska.
Na kraju ulice, još dvije ulice,
Sačekuju zvijeri uz škripu metala.
Sakupljaju rasutu igru svjetala,
Na kraju ulice, ugledah ti lice...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
