Ma, koji me to đavo u grlu grebe!

Ako te pustim sada da odeš,
Hoće li neko da mi te ukrade?
Da li ćeš sjećanjem da me ubodeš?
U ono mjesto, malo ispod brade?

Odaje te iz očiju kratak blijesak,
Pogledom već visoki zid gradiš.
Sve se lagano rasipa u pijesak,
Čujem vapaj: ma šta mi to radiš!

Stigla si do tačke koja znači kraj,
Osvrni se! Vidiš li nekog iza sebe?
Kažu da se u pakao stiže kroz raj?
Ma koji me to đavo u grlu grebe!?

Rizikuj, hajde! Učini odmah nešto.
Ljudi su dosadni, zatvoreni, tuđi.
Hajde, pokreni to svoje -vješto!
Od tebe danas ni ja nisam luđi!

Ovo je najbolji dan tvog života,
Stavljen u izlog kao akcijska roba.
Na popustu je već viđena ljepota.
Ma pusti nek drugi neko je i proba.

Ako te pustim sada da  negdje odeš,
Znam da će odmah da mi  te ukradu.
Osjećam kako me kroz grlo bodeš,
Baš u ono mjesto, što pridržava bradu.

Znaš ono mjesto, u koje se sve skupi,
Kao tijesni mali trg, u ogromnom gradu.
U to mjesto me neviđen bol lupi,
Baš u ono mjesto smješteno pod bradu.

Nisam stigao baš sve da ti kažem,
A toliko sam riječi polagao na tebe.
Uvjek kad pomislim sebe da slažem,
Osjetim da me neki đavo u grlu zagrebe.

Ima jedno mjesto, smješteno pod bradu,
Gdje me i sad neki đavo ujutru zagrebe.
Iz tog mjesta ne mogu da mi te ukradu!
Grlo je pod zaštitom, čuvam ga za tebe!

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović