четвртак, 9. јул 2020.

Ne idem odavde



Pred vratima pravde,
Sjede neki bitni ljudi.
Porijeklom su odavde,
Nikog to i ne čudi.

Došli su da svima sude,
Jer jedino to znaju.
Kako će kome da bude,
Na početku i na kraju.

Neka bude pravde,
Čuje se nečiji glas.
Neka bude pravde,
Nek se ne povija  ko klas.

Ozbiljni ljudi finog odjela,
Gledaju nas ozbiljnim okom.
Dok govor njihovog tijela,
I površnu ranu, čini dubokom.

Neka bude pravde,
Vapi gomila u stroju.
Neka bude pravde,
Vuk sit i ovce na broju.

Pred vratima i dalje,
Sjede ljudi vrlo bahati.
Uzeti više, a dati manje,
Može li iko išta da shvati.

Neka bude pravde,
Makar u maloj čaši.
Ne idem odavde,
Mada me to i plaši.

Neka bude pravde...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović


Нема коментара:

Постави коментар