Tiho zakucah na vrata,
Ukaza se ljubazno lice.
Moć iskrenosti je na djelu.
Neka žena porađa osmijeh.
Dobar dan, ja sam skitnica.
Skupljam prašinu sa puteva.
Imate li malo hrane, gospođo?
Ispričaću vam jednu priču, za uzvrat.
Žena reče da sačekam
I vrati se u kuću, otvarajući ormar.
Virio sam kroz odškrinuta vrata,
Gladan i širom razrogačenih očiju.
Ubrzo se opet pojavila na vratima.
Pružila mi je nešto umotano u papir.
Drhtali su mi prsti od gladi,
Ali sam kroz zube mrmljao hvala!
Rekla je, ne trebaju mi tvoje priče,
Gladni čoveče, znam da ih smišljaš,
Na svakom mjestu gdje miriše hrana.
Ništa novo nemaš da mi kažeš.
Samo zadrži iskrenost ,
I nastavi da skupljaš prašinu
sa svog nedostižnog puta...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар