Приказивање постова са ознаком Svetlo.džepovi snova. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Svetlo.džepovi snova. Прикажи све постове

понедељак, 17. август 2020.

Tiho zakucah na vrata


Tiho zakucah na vrata,

Ukaza se ljubazno lice.

Moć iskrenosti je na djelu.

Neka žena porađa osmijeh.


Dobar dan, ja sam skitnica.
Skupljam prašinu sa puteva.
Imate li malo hrane, gospođo?
Ispričaću vam jednu priču, za uzvrat.

Žena reče da sačekam
I vrati se u kuću, otvarajući ormar.
Virio sam kroz odškrinuta vrata,
Gladan i širom razrogačenih očiju.

Ubrzo se opet pojavila na vratima.
Pružila mi je nešto umotano u papir.
Drhtali su mi prsti od gladi,
Ali sam kroz zube mrmljao hvala!

Rekla je, ne trebaju mi tvoje priče,
Gladni čoveče, znam da ih smišljaš,
Na svakom mjestu gdje miriše hrana.

Ništa novo nemaš da mi kažeš.
Samo zadrži iskrenost ,
I nastavi da skupljaš prašinu
 sa svog nedostižnog puta... 



Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

понедељак, 11. јул 2016.

Grofica




Kada se ugasi  svjetlo sa nebesa,

Poprskano sa million  kapi kiše.

U sjećanje navireš  kao grofica, kontesa,

Za san sam vezan i ne bježim  više.



Kosa ti crvenom  pokriva leđa,

Klanac se produbio između grudi.

Pogledom sipaš crnilo sa vijeđa,

Dok nijemi krik iz grla se budi.



Kao sova dolijećeš bez zvuka,

Moja te ruka ko grana drži.

Beskrajno dugačka ta je ruka,

I beskrajan je plamen koji me prži.





Ako  ponovo sletiš mi na čelo,
Predugim nogama staneš na vrata.
Sve tvoje crno procjediću u bijelo,
Sve tvoje čisto popiću iz blata.


Moja te ruka ko grana drži…



Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović