Приказивање постова са ознаком hodač. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком hodač. Прикажи све постове

понедељак, 17. август 2020.

Tiho zakucah na vrata


Tiho zakucah na vrata,

Ukaza se ljubazno lice.

Moć iskrenosti je na djelu.

Neka žena porađa osmijeh.


Dobar dan, ja sam skitnica.
Skupljam prašinu sa puteva.
Imate li malo hrane, gospođo?
Ispričaću vam jednu priču, za uzvrat.

Žena reče da sačekam
I vrati se u kuću, otvarajući ormar.
Virio sam kroz odškrinuta vrata,
Gladan i širom razrogačenih očiju.

Ubrzo se opet pojavila na vratima.
Pružila mi je nešto umotano u papir.
Drhtali su mi prsti od gladi,
Ali sam kroz zube mrmljao hvala!

Rekla je, ne trebaju mi tvoje priče,
Gladni čoveče, znam da ih smišljaš,
Na svakom mjestu gdje miriše hrana.

Ništa novo nemaš da mi kažeš.
Samo zadrži iskrenost ,
I nastavi da skupljaš prašinu
 sa svog nedostižnog puta... 



Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 3. јун 2016.

Sjenka

Rano popodne. Magistralni put ka Volosu.
Stepeni 33. Topljenje mozga 100%.
Hodač-Zombi. Kilometara 6.
Pratioc pri hodanju-sjenka. Vjerna.

Povratak iz sela uz stjenovitu obalu.
Ranac vuče unazad već povijena ramena.
Pola metra prostora da se sandale razmašu.
Autobusi me stišću.

Lijevo maslinjaci i planina, desno maslinjaci i more.
Misli mi rastu po brdima. Sjenci su duže noge od mojih.
Korake usklađujem sa zvukom zrikavaca.
Za petama mi je. Zastanem i zgazim. Stane i ona, prazna.
Imam li cilj? Ne. Samo hodam.
Ima li sjena cilj? Ima. Prati me.
Da li ja nekog pratim?
Možda. Mnogo je znakova pored puta.

Ispod jednog maslinjaka kamena plaža.
Odbacujem ono malo misli, jer i njih prati sjena.
Jedan talas brzo nadire.
Saginjem glavu i nestajem u njemu.

Sjenka je udavljena...

Dopisnik iz Džepova Maslinjaka:
Branislav  Makljenović