Приказивање постова са ознаком kapi. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком kapi. Прикажи све постове

уторак, 17. март 2026.

Kao malo vode



Dlan mi je još uvek mokar

Jer sam te držao ko malo vode


Skupljao kapi što klize

Niz duboko urezane

Znakove naprasnog života


Veruj, nisam još zatvorio krug


Još se borim, ne boreći se

Za mesto na putu


Kojeg obnavljam i čistim

Svakog trena kada pomislim

Koliko vremena je proteklo


Ovim koritom ispod visećeg mosta

Koji se ljulja na sami pokret

Raširenih očiju, gorskih 

Dubokih jezera, tvrdoglavo zelenih


Rasklimanih saznanja

Besramno zadrtih uverenja


Naslaganih kao naramak suvih drva

Iscepanih nekih prošlih godina


Sekirom koja je znala govoriti

Čudesne istine, naoštrena vrlinom

Pevala je proste pesme...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

уторак, 23. септембар 2025.

Davim tebe u sebi






Davim tebe u sebi

Prateći dan kraju


Popodne već izmiče

Dok kiša plače

Ranjenim kapima

Po užeglom putu


Nije ovo svet koji želim

Niti je dan ispunjen vremenom


Davim te u sebi

Da ne bi vrisnuo


Da ne bi jauk pljuštao

I probio kanale

Zatvorene gomilom straha

Zatrpanog ispod lažne hrabrosti


Rukama negovanih mukama

Davim te u sebi


U ovoj mojoj glavi

Sastavljam komade

Rasutog ega

Psujući mu svašta


Dok on ćuti

Dok se ljuti


Išao sam tamo-vamo

Od nemila do nedraga


Gubio osmeh samo

Vukao za rep vraga


Već je istekao dan

Suton ga negdje vodi


Da se u mraku noć rodi

Da udavi u sebi  san...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

понедељак, 11. јул 2016.

Grofica




Kada se ugasi  svjetlo sa nebesa,

Poprskano sa million  kapi kiše.

U sjećanje navireš  kao grofica, kontesa,

Za san sam vezan i ne bježim  više.



Kosa ti crvenom  pokriva leđa,

Klanac se produbio između grudi.

Pogledom sipaš crnilo sa vijeđa,

Dok nijemi krik iz grla se budi.



Kao sova dolijećeš bez zvuka,

Moja te ruka ko grana drži.

Beskrajno dugačka ta je ruka,

I beskrajan je plamen koji me prži.





Ako  ponovo sletiš mi na čelo,
Predugim nogama staneš na vrata.
Sve tvoje crno procjediću u bijelo,
Sve tvoje čisto popiću iz blata.


Moja te ruka ko grana drži…



Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović