Приказивање постова са ознаком plačem. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком plačem. Прикажи све постове

уторак, 23. септембар 2025.

Davim tebe u sebi






Davim tebe u sebi

Prateći dan kraju


Popodne već izmiče

Dok kiša plače

Ranjenim kapima

Po užeglom putu


Nije ovo svet koji želim

Niti je dan ispunjen vremenom


Davim te u sebi

Da ne bi vrisnuo


Da ne bi jauk pljuštao

I probio kanale

Zatvorene gomilom straha

Zatrpanog ispod lažne hrabrosti


Rukama negovanih mukama

Davim te u sebi


U ovoj mojoj glavi

Sastavljam komade

Rasutog ega

Psujući mu svašta


Dok on ćuti

Dok se ljuti


Išao sam tamo-vamo

Od nemila do nedraga


Gubio osmeh samo

Vukao za rep vraga


Već je istekao dan

Suton ga negdje vodi


Da se u mraku noć rodi

Da udavi u sebi  san...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

уторак, 22. новембар 2016.

Noć


Nikako da jutro blijesne,
Noć se crni, jako, uporno.
Nikako da se jave misli svijesne,

Sve se, nekako, osjećaju umorno.



Noć i ja se družimo u tami.
Glupo mi da palim sijalicu.
Nekako, ljepše je kad smo sami.
Mogu i da plačem, razjapim vilicu.


Noć i ja se stalno družimo,
Navikli smo jedno na drugo.
Nas dvoje se odavno kužimo,
Kao kad po čempresu zahuči jugo.


Noć i ja, uvijek spremni za ples,
Prepleteni u igri bez kraja.
Ne mijenjamo nikada dres.
Dva tima tame, igraju bez sjaja.


Noć i ja, pohlepni, oholi,
Kad se dohvatimo, sve sijeva!
Kad se zagrlimo, to boli!
To je mokro, kao da potop lijeva.


Noć i ja, uhvatimo isti korak,
Zavrtimo se u piruetu.
Meni bude u ustima ukus gorak,
Ko da sam sam na ovom svijetu.


Noć i ja, Bože, kad se stisnemo!
Pa tu kosti škripe, pucaju!
U jedan glas, noć i ja vrisnemo.
Na vrata đavoli upravo kucaju.


Noć i ja...kad vrisnemo...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović