Foliranti prolaze svijetlom ulicom,
Vježbaju osmjeh u nebeskom ogledalu.
Poneka sjena se stopi sa licom,
Ego se ugnijezdio u udobnom sjedalu.
Iskrivljen je pogled dok se srećemo,
U neskladu javlja se osjećaj sklada.
U nježnost suviše grubosti mećemo,
Negdje između, tražimo malo hlada.
Proleti crna vrana osunčanim zrakom,
Samo sam stigao da je pozdravim.
Ako me pokrije sopstvenim mrakom,
Vratiću se u dan, ubrzo, kad ozdravim.
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic
Нема коментара:
Постави коментар