Ludaci šetaju praznim glavama,
To je hod laganog davljenja, ubijanja.
Đavoli se penju okomitim granama,
Mjesec zatekoh u procjepu sijanja.
Noć je bila vrela, komarci su pili krvi!
Znoj je curio na isprane, zarozane plahte,
Ono što struji venama, noćas me trvi.
Tijelo mi voze neke elegantne jahte.
Čudesan prolaz vidio sam juče!
Pukla je planina ispod moje stijene.
Sve me tom otvoru žestoko vuče,
U njega i dan ubrzano primiče sjene.
Jesi li ti živa? da li sam ja mrtav?
Debelim đonom gazim to pitanje!
U nekom sam ćošku, skvrčen i drhtav.
Udavljenu noć grize jeftino svitanje...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav
Нема коментара:
Постави коментар