Po moru pliva prazno oko,
Dok dva talasa se ljube.
Ispod, modro plavilo tone,
Iznad, stratusi u ciruse se gube.
Ovo je sasvim lijep dan,
Njegov prenos je počeo u podne.
Donešen vjetrom direktno na dlan,
Odnosi misli bremenite, plodne.
Galeb je krilom nebo okrznuo,
Široki svod čempres još golica.
U jedno naručje mačiji stvor se drznuo,
Tražeći osmjeh sa preplanulog lica.
Maslina granom miluje kamen,
Pantokrator klizi niz ogoljenu goru,
Na jednom čelu je viđen kovrdžavi pramen,
Popunio je oko i utopio se u moru.
Kao da talas češka nebo...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар