Sanjam snove od paučine,
Nježni su ali i jaki kao uže.
Ko zna kuda vode te šine,
Mogu li biti još malo duže?
Sanjam vrhove neznanih daljina,
Svaki sam bar po jednom penjao.
Sa nekih su lepršali krajevi haljina,
Ni u javi tu ja ne bih ništa mijenjao.
Poneki put kriknem, sav u znoju,
Valjda usnim i blesave, ružne prizore.
Samo im daljinski promjenim boju,
Onda se pustim tako do svitanja zore.
Poneki put, u snu je blijesak,
Kao da se meteor survava, pada.
Valjda će se zabiti negdje u pijesak,
A možda će ponovo u san sada.
Sanjam neki put i tebe, mila,
Tada želim da ga učinim dužim.
Ponese me neka,u bojama sila,
Tada vijekovima sa tobom kružim.
Sanjam te u svim bojama mogućim,
Pokrivam mojom crnom tvoju plavu.
Po plavoj volim samo da se prućim,
I samo na njene nabore naslonim glavu.
Po neki put kriknem, sav u znoju,
Kao da se meteor survava, pada.
Onda te vidim kao na dlanu, moju,
Onda se budim i sve je ...Sada.
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар