Gluvo je doba
Negdje blizu jutra
Niz cijevi radijatora
Struji šapat
Kao krik noći
Na tihoj samrti
Tri sata je
I ništa se ne pomjera
Osim tanke sjene na zidu
Od izduženog nosa
Pobodenog ispod rama
Jedne vrlo važne slike
Dolaziš li sama
Ili da dođem po tebe
Koracima krutim od stajanja u mjestu
Da se sretnemo u godini skrivanja
Odučeni i odbačeni
Skladni jedino u ciničnom
Završetku stisnutih usana
Tog bijednog pokušaja osmjeha
Dok je sve ozbiljno crno i hladno
Pa čak i tvrdo, čekajući da se pojaviš
Tu na uglu, gdje će svijetlo napasti mrak
Gdje ćeš stati tom svojom nogom
Lomnom od suludog skoka
U potpuno nepoznato
I zaurlati kletvu
Ranjene zvijeri
Gdje ćeš obuzeti glasom
Sve glave željne tutnjave
Poslednjeg udarca
Glavom u nabrekli zid
Dolaziš li sama...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар