Samo udahni i odmah kreni,
Putem kojim niko neće.
Ostavi opravdanja u pjeni,
Stvorenoj od očekivanja sreće.
Stani čvrsto na sred puta,
Pogledaj u nebo i sebi reci.
Kuda će duša da ti luta,
Ako joj let zabrane preci.
Stegni jako te drhtave šake,
Prevuci preko prašine cipelu.
Pokaži zube, još uvjek jake,
Da te ne pominju sutra u opjelu.
Kreni i potpuno vjeruj sebi,
Osjeti miris promjene u zraku.
Hodaj pravo, da se okrenuo ne bi,
Uhvati to svjetlo, ne živi u mraku.
Pokaži svoje zube...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар