Ljubi bližnjeg svog u ogledalu

U potpunom stanju bijede,
Razočaranje.
Bude se danas umrli, nestali
Ljudi.
Sa mjestom prebivališta,
Ništa.
Između udaha i izdaha,
Između hljeba i soli,
Boli.
Bacaju život u kante za
Smeće.
Prkos i hrabrost su samo
Riječi.
Ormar bez polica drži
Moral.
Sveska bez linija prosipa
Slova.
Svaki dan zahtjeva pomoć
Rutine.
Stiskam zube i učim metode
Prilagođavanja.
Nevolja smrdi kao lešina
Opravdanja.

Ljubi bližnjeg svoga u 
Ogledalu. 
Nikad ne briši tragove
Usana. 
I ne pokušavaj objasniti
Prividno. 
Suprotno svim željama jeste
Odbijanje. 
Dodajem suvo granje, neka gori
Vatra. 
Blijesak odskače od prljavog
Stakla. 
Postajem prijatelj prečišćenog
Pakla. 
U ustima narastaju bolesne
Riječi. 
Jezikom krećem u redovnu
Vizitu. 
Pacijent je do daljeg na 
Infuziji.

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Ne ostani u mraku

Samo udahni i odmah kreni,
Putem kojim niko neće.
Ostavi opravdanja u pjeni,
Stvorenoj od očekivanja sreće.

Stani čvrsto na sred puta,
Pogledaj u nebo i sebi reci.
Kuda će duša da ti luta,
Ako joj let zabrane preci.

Stegni jako te drhtave šake,
Prevuci preko prašine cipelu.
Pokaži  zube, još uvjek jake,
Da te ne pominju sutra u opjelu.

Kreni i potpuno vjeruj sebi,
Osjeti miris promjene u zraku.
Hodaj pravo, da se okrenuo ne bi,
Uhvati to svjetlo, ne živi u mraku.

Pokaži svoje zube...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović