Mnogo je toga po uglovima mraka.
Skupilo se svašta u ovoj zubatoj noći,
Pocjepani jastuk postade ko traka.
Dobro sam! Hvala bogu i to će proći.
Stojim na vodi, a na nogama blato.
Koliko još uspona na red će doći?
Dok sam padao, skupljao sam zlato.
Dobro sam! Hvala bogu i to će proći.
Ne saginjem glavu niti gledam gore.
U meni su prirodne natprirodne moći.
Gledam samo pravo, tamo gdje je more.
Dobro sam! Hvala bogu i to će proći.
Sa vrhova me opet sjeverac pokosi,
Pa se sagnuh ispod, u naručje samoći.
Kao da čuh eho, neko viče: kako si!?
Dobro sam! Hvala bogu i to će proći.
Došao sam tamo gdje ruše pod skelama.
Gdje se dan vrti oko ništavne ponoći.
Baš tamo gdje se sjena oduvjek prelama.
Pitanje: kako si? još mi je od pomoći.
Dobro sam! Hvala bogu i to će proći...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
...hvala za pesmu...lepo razmisljanje
ОдговориИзбришиMolim! I drugi put:)
ОдговориИзбриши