Još samo ovo da ti kažem
Mogu i na uho, ispod kose.
Da mi jako nedostaješ
Ali, to je tako izlizano
Malo ću da te slažem
Dok par kapi klizi na usnu
Koju zubima tetoviram
Kao otvorenu školjku
Liječio bih ti taj rejon
Opkolio bih tu čitavu regiju
I kad pomisliš da nema više
Ima me svuda u okruženju
Ima me kao neizliječive bolesti
Napadam iz svih oružja
Jer sam potpuno svjestan
Da nema povlačenja
Tako napadnutu, okupiranu
Ubrao bih te poput pečurke
I zaspao sa idiotskim osmjehom
Sretno otrovanog zombija
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар