Provirivali su delovi života
Udišući memljiv vazduh
Koji je ispuštala sipljiva prošlost
Bol se skrivao iz osmeha
Krv je nestala iza bledog lica
Dok se u grad spuštala jesen
A jutarnje magle ispuštale
Neku tužnu vlagu
Kvaseći krila golubovima
Što se svađaju oko mrvica
Izlomljenog, bajatog hleba
Staza prošlosti donosi setu
Zamišljen pogled u prazno
Vreme je uskočilo u voz
Koji je ubrzano napuštao
Stari stanični peron
Korakom usporenim
Rukama sklopljenim na leđima
Krećem se prugom
Do tamnog otvora tunela
Pritisnut strahom
Od neke stare pesme
Koja je uporno zvonila u glavi
Koja se polako dizala
Iz duboke jame života
Dok sam uplašeno blenuo u mrak...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар