Hodam u tuđim cipelama
Osjećam bol u cijelom tijelu
Bože kako sam umoran
Bez čekanja idem kući
Ne dodiruj me
Ne prelazi mi put
Hodam u teškim cipelama
Koža je zguljena
Krv je zgrušana
Čekam jutro
Iskidan kao oblak
U komadima sam
I samo ih vjetar
Ponekad spaja
Na tom putu
Punom sijena
Sa mnom je moj pas
Ide i ništa ne pita
Ne prelazi nam put
Upravo je svanulo
Mom psu i meni
Odosmo negdje
Gdje cipele nisu tuđe
Tamo gdje tabani i šape
Imaju dovoljno prostora
Da gaze svojom stranom
Tamo gdje zvoni pjesma
Gladna slobodnog uha
Sa kojeg trepere zvijezde
Kao srebrne minđuše
Gazimo čvrsto
Moj pas i ja
Ne okrećemo se nazad
Dan se otvara pred nama
Koraci imaju ritam
Kao srce kad skače
Neke grube šake
Grabe me za vrat
Dave me
Dok se nebo
Lomi kao staklo
Moj pas laje i reži
Na moje demone
Kezi svoje zube
Njegove strahove
Ja tjeram šapatom
Milujem mu glavu
Mom dragom psu
Idemo dalje
Nepoznat je svijet
Sada lajem ja
I režim glasno
Moj pas mi liže ruke
Koje podižem visoko
U vazduh
Kroz koji pucam psovke
Čovječe ne prelazi put
Kojim gazimo
Moj pas i ja
Jer nemamo milosti
Za đavolja posla
Branislav Makljenović
Pišite mi u komentarima kako vam se čini...
Pratite blog za još pesama i priča...
Нема коментара:
Постави коментар