Bizarna rasprava

Dok se komeša sujeta

Znam da na moja pitanja

Neće biti odgovora

Pa ko sam to ja

I kome da sudim

Zasukanih rukava

Teram svoje strahove

Kroz otškrinut prozor

Usplahirene ličnosti

Opterećene pomamom življenja

Bizarnom raspravom

U uzavreloj glavi

Strepnja se uvlači

Kroz teška vrata

Neopozive spremnosti

Da izbacim navalu

Uskovitlane panike

Preko visoke ograde

Strpljive tajanstvenosti

Dok negde u blizini

Odjekuje pesma

Kojoj nisam saznao značenje

Nepristojno verujući

Da samo ja mogu

Dopreti do suštine

Cedeći sa usana

Nadmoćan osmeh...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

Pun mjesec

Gledasmo se dugo,
Odavno poznati jedan drugom,
Pun mjesec i ja,
Nijemo i bez odgovora.

Sa  pustog nebeskog svoda,
Odjekivala je mrtvačka bjelina,
Puštajući crnilo da otiče,
Niz suverene kanjone spoznaje.

Zajedno sa svojom sjenkom,
Išao sam ispod njegovog sjaja,
Jasno usmjerenog, kao ogledalo,
U bezdan podvodnog neba.

Ništa nije ostalo nedirnuto,
Posle prohujale tutnjave sirovih misli.
Samo se u očima što svjetlucaše u mraku,
Nazirao posve sićušan plamen svjesti.

Činilo se da se nebeska tama,
Otvorila iznad glave zabodene,
U vječite oblake što podsjećaju na Ande,
Taj vijenac bez kraja i bez početka.

Gledasmo se dugo,
Pun mjesec i ja.
Vječiti protivnici svitanja,
Koje je krenulo da ranjava.
Već probodenu misao.


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav  Makljenović