Koliko život košta,
U zemlji gdje umiru i snovi?
Može li brza pošta,
U paketu donijeti jedan novi?
Ako može tako,
Samo reci i biće spakovano,
Obučen u praznični sako,
U sjajnim cipelama, crnom lakovano.
Kad čuješ zvono,
Na zaključanim, teškim vratima.
Znaćeš da to je ono,
Što čekaš godinama, danima, satima.
Zato otključaj tu bravu,
Otvori širom, nek sunce cijelo uđe.
Ovaj put gledaj da izabereš pravu,
Stranu svijeta, gdje sve naše je i tuđe.
Kad saznaš da je suza
Protjerana sa uplašenog lica.
Odzviždi jednu tužaljku bluza,
Nek sve se nosi na krilima ptica.
U zemlji gdje umiru i snovi?
Može li brza pošta,
U paketu donijeti jedan novi?
Ako može tako,
Samo reci i biće spakovano,
Obučen u praznični sako,
U sjajnim cipelama, crnom lakovano.
Kad čuješ zvono,
Na zaključanim, teškim vratima.
Znaćeš da to je ono,
Što čekaš godinama, danima, satima.
Zato otključaj tu bravu,
Otvori širom, nek sunce cijelo uđe.
Ovaj put gledaj da izabereš pravu,
Stranu svijeta, gdje sve naše je i tuđe.
Kad saznaš da je suza
Protjerana sa uplašenog lica.
Odzviždi jednu tužaljku bluza,
Nek sve se nosi na krilima ptica.
Odzviždi jednu tužaljku…
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav
Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар