U sveopštem ritmu prirode
Skočilo je sunce na horizontu
Budan sam sa osećajem obamrlosti
Gledam kroz oguljen okvir prozora
Glasovi se vraćaju i pričaju mi čudne priče
Iza zavjese vremena koja se polako cijepa
Prelazim na drugu stranu ulice
Da bih se sreo sa smrdljivom ravnodušnošću
Bez osvrta na jato crnih ptica
Koje su me doticale oblacima krila
Gvozdena alka je najavila dolazak
Dok se kapija zatvorila sa treskom
Sjedeći ispred nezapaljene peći
Pokušah ugrijati sunce
Koje je upravo zalazilo
Iznad krošnje ogoljenog drveta
Zemlja je bacala boje na jesen
Koje je skrivalo žuto lice pod lišćem
Pisma su nosila riječi likujuće radosti
Jer duh je opet počeo da luta...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар