Приказивање постова са ознаком sijenke. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком sijenke. Прикажи све постове

недеља, 28. децембар 2025.

Polomljeni ključevi




Neko kuca na vrata


Odškrinuta je pukotina

Preblijedelog dana 


Ravno je nebo

Iznad beskrajnog grada


Ljudi su zaključani

Zarđale su brave

Polomljeni ključevi


Gomila izobilja 

Puna je samoće


Ukršteni pogledi

Prepoznaju drhtaj

Uzavrelog bunila


Dugačka sijenka se pružila

Pred drvenim pragom


Topao vjetar pjeva

I jaše paklenu vrućinu


Maramica na licu

Kupi ostatke nevjerice


Glava se okreće

Na drugu stranu


Pravi se da tijelo

Ne pamti, ne postoji


Izgubljen od sebe samog

Mirno počivam

U kovčegu mekane rutine


Neko kuca na vrata


Ne pomjeram se 

Slušam kako sijenke grebu


Prizivaju li mrak

Ili gaze putem

Koji nikada nije osvijetljen

Na kojem ima leda


Kockice otopljene duše

Kotrljaju se u neki drugi

Neokaljani svijet


Oslikan u kišnoj dugi

Čarobnim bezumljem proklet


Ulice su mokre, plivaju

Kiša ruši barikade


Kroz šuplje stijene

Protiču plave riječi


Još sam ovdje

Naslonjen na vrata

Na koja neko kuca...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

среда, 3. април 2024.

Pod plaštom sopstvene sjene

 



Još čujem njene korake

Kako zapljuskuju noć kao talasi
Zastala je da otvori kapiju
Otvorivši neki nepoznat svijet
Koji sam pokušao dokučiti

To je sabijena viječnost
Čiji sam odjednom postao dio

Sive svijetlosne sjenke
Naviru na krajeve kose
Koja se poslaže u niz
Jednim sigurnim trzajem glave

Vraćaš se kući
A znaš da tamo nema budnih
Ti ohola građanko planete Jupiter

Pohlepna predatorko
Što obrvom ljuštiš koru sa drveća

Tebe je takvu dohvatila moja ruka
U želji da se zadrži na licu
Zategnutom i blijedom
Kao da je sazdano
Od tankog sloja dima
Dok  me nijemo gledaju oči
Beživotne, kao sa nekog kipa

Boginjo izumrlih naroda
Neumoljiva poruko nebesima
Okreni se prije nego uđeš
U taj dom mitova i legendi

Oživi oči i pusti pogled
Neka ti pokaže pravac
U kom se uputio čovjek
Bez imena i glasa

Čovjek pod plaštom
Sopstvene sjene
Ne zatvaraj vrata
Koračaj... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović